Allar fęrslur Allir flokkar Sos Um félagiš Śrskrįning Lógó Spjallid@Vantru Póstfang Vantru@Facebook Vantru@Youtube Vantru@Twitter

Vantrśarmašurinn og mżflugan

Noršurljṕs

Į įrunum 1912 til 1986 kom śt blaš sem kallašist Noršurljósiš. Ķ jślķblaši įriš 1913 birtist grein sem bar titilinn Vantrśarmašurinn og mżflugan. Greinin er fróšleg vegna žess hve dökk mynd er dregin upp af hinum trślausa, og vegna žess hvaša lokaorš eru höfš um hinn mikla gvuš, sem į vķst aš hafa stjórnaš feršinni ķ žeirri atburšarrįs sem er rakin:


Žaš var einu sinni ķ borg nokkurri gušsafneitari, sem hafši mikiš fylgi į mešal nįgranna sinna. Hann gortaši mikiš af vantrś sinni, alveg eins og hśn vęri eitthvaš sem hann gęti stęrt sig af, ķ stašinn fyrir aš lįta hana verša tilefni til aš žegja. Menn, sem ekki skilja t. d. stęršfręši, eiga sķst aš tala mikiš um hana žeir eiga aš žegja og lęra; sömuleišis eiga žeir, sem ekki skilja trśmįl, aš segja sem minst um žau.

Žessi mašur naut sķn best, žegar hann var aš lastmęla Guši, og einn dag keyrši hann śr hófi fram meš žvķ aš birta įskorun til almįttugs Gušs, — ef slķk vera vęri til, — um aš męta sjer ķ einvķgi į vissum staš og į vissum degi og klukkustund!

Fólkiš tók žessu meš mismunandi tilfinningum. Sumum į mešal fylgismanna hans žótti hann fara of langt. Ašrir hlökkušu til aš sjį hann sanna, eitt skifti fyrir öll, aš enginn persónulegur Guš vęri til. Trśašir menn bįšu fyrir honum.

Stašurinn, sem mašurinn tiltók, var ķ skógi nokkrum, skamt frį borginni, og žegar tķminn var kominn, gekk hann śt ķ skóginn, beiš žar litla stund og kom aš svo bśnu heim aftur heill į hśfi, aš žvķ er menn gįtu sješ, og sigri hrósandi.

Svęsnustu gušsafneitararnir fögnušu honum og ljetu mikiš yfir žessari fullnašarsönnun, aš persónulegur Guš vęri ekki til.

»Annars,« sögšu žeir, »hefši hann hlotiš aš slį hann til jaršar, žar sem hann skoraši į hann aš gera žaš.«

Žegar kvöld var komiš, tók sigurhetjan eftir žvķ aš augnalokiš į öšru auganu į honum var fariš aš bólgna. Žį mundi hann eftir, aš ofurlķtil mżfluga hafši setst į augnalokiš mešan hann var inni ķ skóginum, en hann hafši strokiš hana ķ burt. Bólgan fór hrašversnandi og varš hann aš leita lęknis hiš brįšasta. Lęknirinn sagši aš hann hefši fengiš blóšeitrun, enda dó mašurinn eftir nokkra klukkutķma.

Heimskinginn segir ķ hjarta sķnu: Enginn Guš (Sįlm. 14. 1.)

En Guš sendi eina hina lķtilfjörlegustu skepnu sķna og hinn gortandi spottari fjell fyrir henni.

Heimildarmašurinn fyrir žessari sögu, sem er mjög įreišanlegur, fullyršir aš hann gęti gefiš upp nafn borgarinnar og daginn, sem žetta fór fram. Hann segir, aš žaš sjeu nokkrir menn, sem lifa enn, sem kannast mjög vel viš žaš. Viš sjįum miskunn Gušs ķ žvķ, aš hann ljet manninn ekki falla daušan į svipstundu, heldur gaf honum tķma til išrunar og afturhvarfs.

Sį, sem elskaši svo heiminn, aš hann gaf sinn eingetinn son, gefur žannig öllum mönnum tękifęri til aš sęttast viš sig, žvķ hann vill, aš allir menn verši hólpnir og komist til žekkingar į sannleikanum. Hann sviftir mennina samt ekki frjįlsręši, svo aš hver um sig veršur aš įkveša, hvort hann vill kjósa eša hafna syni Gušs.

Ritstjórn 02.02.2011
Flokkaš undir: ( Kristindómurinn , Vķsun )

Višbrögš

Lokaš hefur veriš fyrir athugasemdir viš žessa fęrslu. Viš bendum į spjalliš ef žiš viljiš halda umręšum įfram.