Allar fęrslur Allir flokkar Sos Um félagiš Śrskrįning Lógó Spjallid@Vantru Póstfang Vantru@Facebook Vantru@Youtube Vantru@Twitter

Dżpra en Bubbi

Ég vil žakka séra Gunnari Jóhannessyni tilskrif hans sem birtust ķ Morgunblašinu žann 20. febrśar sķšastlišinn, gott aš vita til žess aš einhver skuli nenna aš lesa žessa pistla mķna sem ég hef fengiš birta hér ķ blašinu.

Vont žykir mér hvaš Gunnari viršist ķ nöp viš mig persónulega. Ekki nenni ég aš telja upp allt žaš sem honum veršur į aš segja mišur gott um mig, verst žykir mér žó aš vera kallašur hatursmašur kristninnar. Ég er hatursmašur ofbeldis og óréttlętis, eins og eflaust Gunnar sjįlfur og viš eigum žaš sameiginlegt aš hafa mikinn įhuga į kristni og sögu hennar. Aš hatast viš trśarskošanir annarra er mér fjarri.

Mér er reyndar heldur ķ nöp viš kristiš sišgęši enda viršist felast ķ žvķ mjög eindregin mannfyrirlitning eins og birtist greinilega ķ skrifum Gunnars. Ķ fyrri pistli mķnum įsakaši ég hann einmitt meš óbeinum hętti um slķkt og ljóst af tilsvari Gunnars aš ég hafši ekki rangt fyrir mér. Mašurinn er “aušsjįanlega” fallinn, segir Gunnar, og žį vęntanlega dżpra en Bubbi um įriš.

Gunnar er reyndar góšur mašur og mannfyrirlitning hans er tillęrš, hann telur sig žurfa į henni aš halda til aš réttlęta sišabošskap trśar sinnar. Ég veit aš hann er ekki svona innst inni og fyrirgef honum fśslega gešvonsku hans ķ minn garš.

Enda er varla aušvelt aš vera prestur, aš hafa helgaš ęvistarfi sķnu og vera į fullum launum viš aš verja vafasaman bošskap į veikum grunni. Ég finn til meš sveitaprestinum sem hefur allt of mikinn tķma til aš hugsa į endalausum akstri um fjarlęgar sóknir, góšir menn sem vilja vel hljóta aš vera ķ mikilli sįlarkreppu ķ žessu starfi.

Misskilningur leišréttur

Gunnar misskilur skrif mķn žar sem ég bendi į aš kristiš sišgęši hafi ekki virkaš sem skyldi ķ sögulegu samhengi. Žó vissulega megi lesa žaš śr oršum mķnum, meš einbeittum vilja, aš ég hafi gefiš ķ skyn aš kristni vęri orsakavaldur óhęfuverka žį var žaš alls ekki žaš sem ég vildi segja. Heldur hitt aš kristinn sišferšisbošskapur hefur engan veginn megnaš aš koma ķ veg fyrir óhęfuverkin. Hann hefur nśna haft hįtt ķ 2000 įr til aš sanna sig og mistekist.

Vandinn er aušvitaš sį aš kristiš sišgęši setur manninn ķ annaš sęti og telur hann ómerkilegan pappķr. Slķk nįlgun getur haft óhugnanlegar afleišingar ķ för meš sér ef hśn nęr sinni öfgafyllstu mynd eins og Gunnar bendir réttilega į og viš sįum illu heilli gerast vķša um heim į 20. öldinni.

Kristinn sišabošskapur reyndist gagnslaust gegn žessum öfgum, best sįst žaš žegar allar kirkjudeildir beinlķnis studdu nasismann ķ Žżskalandi, žessari kristnu žjóš sem braut alla ramma mannvonskunnar svo um munaši. Hinn kristni sišabošskapur var mįttlaus žegar į reyndi, eins og svo oft įšur.

Vont sišferši?

Kristilegt sišferši er žvķ mišur ekki bara gagnslaust heldur jafnvel beinlinis vont sišferši. Gunnar sżnir žetta svo um munar, žessi ljśfi einstaklingur og mannvinur ķ raun telur žaš skyldu sķna ķ orši aš halda žvķ fram aš mašurinn sé ķ ešli sķnu vondur – og notar žį ķ rökréttu framhaldi persónulegar įrįsir sem vörn fyrir mįlstaš sķnum. Višmęlandi hans, yfirlżstur trśleysinginn, hlżtur aš vera vondur!

Žarna sękir Gunnar ķ hugarrann biskups og er žį illa komiš fyrir góšum dreng. Leištogi kristinna į Ķslandi er einmitt į žeirri skošun aš ókristiš fólk geti ekki elskaš eins og alvöru fólk, žaš geti ekki glašst eins og alvöru fólk, geti ekki fundiš til meš nįunganum eins og alvöru fólk. Žó biskup įtti sig ekki į žvķ sjįlfur (vona ég) žį leišir svona oršręša af sér ofbeldi. Andstęšingurinn er mįlašur sem ómennsk vera, sišferšisbošskapurinn setur guš ofar manninum – er žį ekki hinn ómennski trśleysingi žar fyrir nešan?

Fimmtungur žjóšarinnar er trślaus samkvęmt skošanakönnun Biskupsstofu. Vont fólk. Milljaršur jaršarbśa eru ķslamstrśar. Vont fólk. Flestir jaršarbśar eru hundheišnir eša trślausir. Vont fólk.

Valheyrnin kemur sér vel

Til allrar hamingju eru Ķslendingar valheyrir žegar kemur aš trśarsetningum, eins og sjįlfsagt flestir jaršarbśar. Valheyrnin leyfir mönnum aš velja žaš śr sem žeim finnst gott en žykjast ekki heyra hitt. Fulloršnir einstaklingar žroska meš sér gott sišferši byggt į žeim trausta grunni nśtķmasamfélags aš mašurinn sé ofar öllu, réttur hans til lķfs og lima og hamingju, frelsi hans til oršs og ęšis. Fulloršnir einstaklingar taka sjįlfstęšar įkvaršanir um lif sitt, žar į mešal trś sķna. Kennivald er ekki lengur ęgivald.

Ętli prestarnir hafi ekki įttaš sig į žvķ aš žeir nį ekki lengur eyrum fulloršinna og ętla sér žess vegna aš herja į skólana, börnin og unglingana? Nśna eru prestar ķ nęsta nįgrenni viš séra Gunnar aš reyna aš ķsmeygja sér innķ framhaldsskólana, senda smešjuleg bónarbréf til skólastjóra og kennara žar sem bošiš er til “samstarfs”. Um hvaš? Menntun ungmenna? Nei, ętli žaš sé ekki um stöšugildi gušfręšinga ķ samfélagi sem afkristnast svo hratt aš atvinnuleysisvofan er tekin viš af heilögum anda ķ hugum presta Žjóškirkunnar.


Žessi grein birtist ķ Morgunblašinu 24. febrśar sl.

Brynjólfur Žorvaršarson 26.02.2008
Flokkaš undir: ( Kristindómurinn )

Višbrögš

Lokaš hefur veriš fyrir athugasemdir viš žessa fęrslu. Viš bendum į spjalliš ef žiš viljiš halda umręšum įfram.