Allar fęrslur Allir flokkar Sos Um félagiš Śrskrįning Lógó Spjallid@Vantru Póstfang Vantru@Facebook Vantru@Youtube Vantru@Twitter

Gušstrśin er stęrsta hégiljan

Ķ vištali sem DV-Magasķn tók viš Karl Sigurbjörnsson biskup fyrir um įri segir biskupinn:

Sį sem snżr baki viš gušstrś leitar sér gjarna uppbótar og veršur upptekinn af alls konar hégilju. Žaš er mjög mikilvęgt aš hafa ķ huga aš oršiš trś er ekki samheiti viš skošanir. Trś er hins vegar samheiti viš tryggš og traust. Žaš er žaš sem skilur į milli, aš treysta į Guš og halda tryggš viš hans orš žó mašur efist um eitt og annaš ķ glķmunni viš lķfiš. Žar eru alltaf įtök.

Ķ huga hans er žaš semsagt deginum ljósara aš trś į guš Biblķunnar og Jesś son hans flokkist ekki undir hégiljur, en trśleysi leiši aftur į móti til slķks. Žetta er ķ hęsta mįta einkennilegum mįlflutningur, žvķ žessu er alveg öfugt fariš, eins og ég mun nś sżna fram į:

Trśleysi mitt og margra annarra felst ekki sķst ķ aš greina hégiljur frį sannleika og kasta žeim svo fyrir róša. Og fullyršingin um hégiljuhįtt trśarbragšanna, ekki sķst kristninnar, hefur ótal sinnum veriš rökstudd. Heilmargar bękur og greinar fara skilmerkilega ofan ķ saumana į žessu. En žaš viršist sama hve oft žessum rökstušningi er haldiš aš mörgum hinna sanntrśušu, alltaf skulu žeir halda įfram umręšunni rétt eins og enginn rökstušningur hafi nokkurn tķma komiš fram. Sé sönnunargögnunum sķfellt stungiš undir stól meš žessum hętti, puttunum ętķš trošiš sem allra dżpst inn ķ eyru, žį er ekki von til žess aš hęgt sé aš komast eitthvert meš umręšuna.

Verst er žó žegar trślausir eru sakašir um skort į mįlefnaleika žegar žeir setja fram rökstuddar fullyršingar, žó ekki vęri nema ķ ljósi žess aš allur mįlflutningur trśmannanna sjįlfra byggir į endemi žvķ sem trś kallast og śtséš er meš aš byggi į neinu nema óskhyggju, hręšslu og fįvisku. Gott vęri ef žeir geršu sömu kröfu til sinnar eigin heimsmyndar og žeir gera til mįlflutnings okkar sem gegn žeim standa.


Dęmi um rökstušning

Formįli Some Mistakes of Moses eftir Robert G. Ingersoll hefst svona:

For many years I have regarded the Pentateuch simply as a record of a barbarous people, in which are found a great number of the ceremonies of svagery, may absurd and unjust laws, and thousands of ideas inconsitent with known and demonstrated facts. To me it seemed almost a crime to teach that this record was written by inspired men , that slavery, polygamy, wars of conquest and extermination were tight, and that there was a time when men could win the approbation of infinite Intelligence, Justice, and Mercy, by violating maidens and by butchering babes.


Góš er skilgreiningin į trśarbrögšunum, sem sett er fram strax ķ fyrsta kafla sömu bókar:

When a religion is founded, the educated, the powerful - that is to say, the priests and nobles, tell the ignorant and superstitious - that is to say, the people, that the religion of their country was given to their fathers by God himself ; that it is the only true religion ; that all others were conceived in falsehood and brought forth in fraud, and that all who believe in the true religion will be happy forever, while all others will burn in hell. For the purpose of governing the people, that is to say, for the purpose of being supported by the people, the priests and nobles declare this religion to be sacred, and that whoever adds to, or takes from it, will be burned there by man, and hereafter by God. The result of this is, that the priests and nobles will not allow the people to change ; and when, after a time, the priests, having intellectually advanced, wish to take a step in the direction of progress, the people will not allow them to change. At first, the rabble are enslaved by the priests, and afterwards the rabble become the masters."


Og svo er haldiš af staš ķ hellandi leišangur žar sem fyrstu fimm bękurnar ķ Gamla testó er tęttar nišur af framśrskarandi mannviti. Hver mašur meš fullri ręnu ętti fljótlega aš sjį ķ hendi sér aš śtilokaš sé aš žessi gamli texti sér gušleg inspķrasjón. Og ķ bókarlok er m.a. komist aš žessari nišurstöšu:

If the Pentateuch is inspired, the civillization of our day is a mistake and crime. There should be no political liberty. Heresy should be trodden out beneeath the bigot‘s brutal feet. Husband should divorce their wives at will, and make the mothers of their children houseless and weeping wanderers. Polygamy ought to be practiced ; women should become slaves ; we should buy the sons and daughters of the heathen and make them bondmen and bondwomen forever. We should sell our own flesh and blood, and have the right to kill our slaves. Men and women should be stoned to death for laboring on the seventh day. "Mediums," such as have familiar spirits, should be burned with fire. Every vestige of mental liberty should be destroyed, and reason‘s holy torch extinguished in the martyr‘s blood.


Snilldarlegri afsönnun į Mósebókunum, sem liggja til grundvallar bęši gyšingdómi og kristni, finnst varla.

Blekking og žekking

Žessi bók sem lęknirinn Nķels Dungal skrifaši um mišbik sķšustu aldar er rękileg śttekt į blóši drifinni sögu kristindómsins. Ég hef ekki enn séš betri mótbįru viš skotarökvillunni, sem kristnir halda svo stķft fram, en žessa frįbęru bók. Nķels Dungal fęrir fyrir žvķ fullnęgjandi rök aš mķnu mati aš žaš sé ekki rangtślkun į orši gušs sem hörmungar hafi kallaš yfir vesturlönd ķ aldanna rįs, heldur liggi vandinn til aš byrja meš ķ žvķ aš halda aš besta ašferšin til aš fį mśginn til aš hegša sér vel sé aš hręša hann meš blekkingum žeim og falsi sem gušstrśin er.

Nķels klikkir śt meš žessum oršum:

Sišgęšislögmįl sem reist eru į blekkingum, geta aldrei oršiš haldgóš. Žau verša aš byggjast į reynslu og žekkingu į ešli mannsins og mišast viš velferš einstaklingsins og mannkynsins ķ heild, en ekki dżrš neins gušs, sem enginn žekkir, nér paradķsar- og helvķtistrś sem er dauš og óuppreisanleg.

Blekkingartrśin veršur aš hverfa, žvķ aš af allri vantrś er sś verst sem trśir žvķ, aš mennirnir séu svo illa geršir, aš žeir verši aš lifa į blekkingum til žess aš haga sér sęmilega.

Ķ staš trśarbįbiljanna, sem trošiš hefir veriš ķ börnin, žarf aš innręta žeim viršingu fyrir sannleika, frelsi og mannréttindum, žjįlfa žau ķ drengskap, oršheldni og góšvild, sem öll sambśš manna byggist į, en foršast aš fylla hugi žeirra meš nokkurri hjįtrś. Gera žeim ljóst, aš žau eru örlķtil eind ķ hinni miklu tilveru, en samt einstaklingar meš stórkostlega žroskamöguleika sem žeim ber skylda til aš rękta.


Į öšrum staš segir:

Hver einasti lęknir, sem hefir augun opin, gerir sér ljóst hve fyrirhafnarsamt žaš er aš öšlast žekkingu um starfsemi mannslķkamans. Og hver einasti menntašur lęknir veit, aš engin framför hefir nokkurntķma oršiš į žvķ sviši nema fyrir einbeitingu į athugun, gagnrżni, vinnu og žolinmęši. En aš öll afskipti trśarbragša af heilbrigšismįlum, sem ķ gegn um aldirnar hafa veriš mjög mikil, hafa, eins og allt annaš sem er byggt į fįfręši og blekkingum, reynst lķtilsvirši og ekki komiš aš gagni viš lękningu į nokkrum sjśkdómi.

Og žegar menn sjį ķ gegn um blekkingarhulu töfrakenndra helgiathafna og vita hve einskisveršar žęr hafa reynst til lękninga, er žį nokkur furša žótt menn verši tortryggnir į önnur heilög "sannindi", sem ekki eru skilningarvitunum ašgengileg?

Dan Barker

Barker var predikari og įrum saman stundaši hann sannkristna innrętingu įn žess nokkurn tķma aš spyrja sig śt ķ sannleiksgildi trśarbragša sinna. En žegar hann tók loks upp į žvķ tók viš fimm įra sįrsaukafullt aftrśarferli. Barker beitti sjįlfan sig beittum rökum allan žennan tķma og mikiš af žeirri "samręšu" getur aš lķta ķ bók hans Losing Faith in Faith. Hér er gott dęmi:

Aldrei, öll žau įr sem ég var predikari kristninnar, snerist nokkur stólręša mķn um sagnfręšileg rök fyrir tilvist Jesś. Slķkrar ręšu geršist aldrei nokkur žörf. Ég stóš frammi fyrir fjölmörgum söfnušum og įtti samstarf meš żmsa predikara og žjóna kristninnar og enginn okkar minntist einu orši į žann möguleika aš Jesśs gęti veriš gošsögn, ellegar aš saga hans mętti fremur flokka undir gošsagnir er sagnfręši. Aušvitaš höfšum viš heyrt aš til vęru hįmenntašir efasemdarmenn, en viš afskrifušum žį sem lķtinn minnihluta falsspįmanna og trśleysingja.

Ég sótti ótal Biblķukśrsa į žessum fjórum įrum mķnum ķ gušfręši viš Azusa Pacific hįskólann, heilan įfanga ķ Rómverjabréfinu, annan um vķsdómsbókmenntir Hebrea og žar fram eftir götum. Ašeins einn įfangi stóš til boša ķ trśvarnarfręšum. Hann nefndist "Sannanir kristindómsins" og hann reyndist mér gagnslausastur af öllu nįmsefninu. Og sökum žess aš ég lašašist fremur aš bošun en fręšimennsku, žóttu mér upplżsingarnar įhugaveršar en ekki varša mig miklu. Ķ žessum įfanga var hvorki kafaš djśpt ofan ķ heimildir né žrętur. Viš žuldum upp žaš sem fyrir lį af skrifum fornra sagnamanna og klerka og gleymdum žvķ svo öllu tafarlaust. Ég gekk śt frį žvķ aš kristnir fręšimenn vęru löngu bśnir aš vinna heimavinnuna sķna og aš įtrśnašur okkar hvķldi į styrkum sagnfręšilegum stošum. Ef ég žyrfti einhvern tķma aš fletta einhverju slķku upp hlytu viškomandi bękur aš vera inna seilingar. Ég žurfti aldrei aš gį.

Eftir aš ég ašhylltist hugsanafrelsiš įkvaš ég aš fletta žessu upp. Nś er ég sannfęršur um aš sagan af Jesś er ašeins gošsögn. Hér koma įstęšurnar:

1) Sögur Nżja testamentisins eiga sér enga sagnfręšilega stoš.

2) Sögur Nżja testamentisins stangast į innbyršis

3) Til eru ešlilegar skżringar į tilurš gošsagnarinnar um Jesś.

4) Frįsagnir af kraftaverkum ręna sögurnar sagnfręšilegu gildi.

Er unnt aš stašfesta tilvist Jesś sagnfręšilega?

Fljótt į litiš gęti virst aš sannanir fyrir tilvist Jesś séu yfiržyrmandi. Sé litiš til annarra heimilda en Nżja testamentisins žį geyma trśvarnarfręšin langa lista meš nöfnum og skrįm sem fullyrt er aš stašfesti tilvist Jesś sagnfręšilega: Jósepus, Sśetónķus, Plinż, Taktķkust, Žallus, Mara Bar-Serapion, Lśsķan, Flegon, Tertśllķan, Jśstin Martżr, Klement af Rómarborg, Ignatķus, Pólżkarp, Klement af Alexandrķu, Hippólżtus, Órķgen, Kżprķan og fleiri. Sum žessara nafna eru klerkar sem voru uppi į annarri til fjóršu öld og voru žvķ uppi of seint til aš hęgt sé aš lķta į skrif žeirra sem įreišanlegar heimildir frį žeim tķmum sem atburširnir eiga aš gerast. Og žar sem žeir eru einnig kirkjuleištogar mį efast um hlutleysi žeirra lķka. Stašreyndir sem žessar voru okkur predikurunum harla lķtils virši og engum višvörunarbjöllum hefur žetta hringt ķ huga hins dęmigerša trśmanns sem les venjulega bók um "sannanir" kristninnar.

En žar aš auki eru į listanum nokkrir sem ekki voru kristnir, skrįsetjarar af gyšinglegum og rómverskum uppruna sem voru allt annaš en hallir undir kristindóm og žvķ gęti litiš śt fyrir aš engum efasemdum vęri til aš dreifa um sagnfręšilega tilvist Jesś. Hver gęti mögulega dregiš slķkt ķ efa?

Sjaldan eša aldrei er bent į aš enginn af žessum sönnunum er frį tķmum Jesś. Jesśs į aš hafa lifaš į tķmabilinu milli fjögur fyrir Krist til įrsins žrjįtķu eftir Krist, en žaš frį žeim tķma er ekki til eitt einasta skjal žar sem minnst er į hann, hvorki hjį Rómverjum né Gyšingum, hvorki hjį trśušum né vantrśušum, allan žann tķma sem hann įtti aš hafa lifaš. Žetta afsannar ekki tilvist hans en dregur žó stórlega ķ efa sagnfręšilega tilvist manns sem įtti aš hafa vakiš athygli fyrir aš gķfurleg įhrif sķn į veröldina. Einhver hlżtur aš hafa veitt honum athygli.

Einn af žeim sagnariturum sem var į lķfi į tķmum Jesś var Fķló-Jśdeus. John E. Remsburg segir ķ bók sinni The Crist:

"Fķló var fęddur fyrir upphaf ęvi Krists og lifši löngu eftir meintan dauša hans. Hann skrįši gyšinglega annįla sem nį yfir allan žann tķma sem Kristur er sagšur hafa lifaš į jöršu. Hann bjó ķ eša viš Jerśsalemborg žegar Kristur fęddist og Heródes lét strįfella sveinbörnin. Hann var žarna žegar Kristur kom ķ sigurgöngu sinni inn ķ Jerśsalem. Hann var žarna lķka žegar krossfestingin įtti sér staš, meš tilheyrandi jaršskjįlfta, yfirnįttśrlegri myrkvun og upprisu, žegar Kristur sjįlfur reis upp frį daušum og steig upp til himna ķ margra višurvist. Allir žessir dįsamlegu atburšir, sem hljóta aš hafa fengiš jaršarbśa til aš standa į öndinni hefšu žeir gerst, vorum honum allsendis ókunnir. Žaš var Fķló sem žróaši kenninguna um lögmįliš eša Oršiš og žrįtt fyrir aš Oršiš vęri į ferli į žessu sama landsvęši, og opinberaši sig frammi fyrir fólksfjöldanum, hann ekki auga į žaš."

Žarna var einnig sagnaritari aš nafni Justus frį Tķberķu sem kom frį Galķleu, heimalandi Jesś. Hann skrįši sögu sem nįši yfir žann tķma sem Kristur er sagšur hafa lifaš. Žessi saga er nś glötuš, en kristinn nķtjįndu aldar fręšimašur aš nafni Fótķus hafši lesiš hana og hann skrifar: "Hann (Justus) minnist ekki einu orši į tilkomu Krists eša allt žaš sem įtti aš hafa komiš fyrir hann, hvaš žį öll žau undur og stórmerki sem hann gerši." (Fótķus, Bibliotheca, 33)


Sś fullyršing Karls aš trślausir séu ginnkeyptari en ašrir fyrir hvers kyns hégilju fęr ekki stašist. Eina leišin til aš fį vitręnan botn ķ orš hans er aš skipta śt oršinu gušstrś fyrir oršiš kristni. Karl viršist einfaldlega vera aš segja žaš aš žeir sem snśi baki viš kristindóminum séu upp til hópa ginnkeyptir fyrir žvķ sem aš hans mati eru hégiljur einar, nżöld, bśddismi, įsatrś, nornagaldur og hvaš žetta hindurvitnadrasl heitir allt saman. En meš žvķ aš fyrir honum er frįhvarf frį kristindómi žaš sama og frįhvarf frį Guši (jafnvel žótt hafinn sé įtrśnašur į annan guš) žį tekst honum ķ huga sér aš gera gušleysingjann aš žessu hindurvitnatrśfķfli sem hann sjįlfur er.

Trśin į hinn kristna guš er ekkert gįfulegri en hver annar įtrśnašur į yfirnįttśrleg hindurvitni. Žaš er ekkert ķ kristindóminum sem gerir hann réttmętari eša skynsamlegri kost en ašra yfirnįttśru žegar kemur aš žvķ aš velja sér heimsmynd. Žetta er allt sama bįbiljudrasliš, byggt į ótta, fįfręši og trśgirni aftan śr grįrri forneskju. Eini kosturinn, vilji menn haldbęra heimsmynd sem byggš er į einhverri vitneskju, er aš snśa baki viš öllum hindurvitnum, žar į mešal žessu afkįralega dótarķi sem herra Karl Sigurbjörnsson stendur fyrir.

Og hętta um leiš aš taka mark į bullinu ķ honum.

Birgir Baldursson 23.11.2003
Flokkaš undir: ( Kristindómurinn )